should i stay, or should i go...yes, i should
" I would put mirrors behind the entire world... if i could."
...
"..thinking and feeling have their home in me...but i do not make my home in them.." R.S.
"…so that one day you realized that what you wanted
had already happened… and that you were
more marvelous in your simple wish to find a way
than the gilded roofs of any destination you could reach.." David Whyte
Crno-bijeli svijet ne postoji, ljudi ne znaju...Samo poneki prolaznik, mekanim korakom nestajućim granicama luta..ćuti. Ne pita se više. Jednostavno zna.
..while missing the old ones..
"Lažno se ne može uništiti jer ga stvaraš, sve vrijeme. U prirodi je iluzije otopiti se u istrazi. Istraži! To sve. Ono što vidiš kao lažno, otapa se. Povuci se iz njega, ignoriši, idi dalje." N.M.
Zaista, covjek tako malo zna o sebi. To je jedina istina koju sada dodirujem...
Čovjek je gostinjska kuća. Svakoga jutra neko dođe. Radost, depresija, zloba, neko prolazno stanje… navraćaju poput neočekivanih gostiju. Sve ih dobro ugosti! Čak i gomili tuge koja ti kroz kuću projuri odnese sav namještaj, ukaži dobrodošlicu kao da je počasni gost. Možda te očistila za neku novu nasladu. Crnu misao, stid, pakost… sve ih s osmjehom dočekaj na vratima i pozovi da uđu. Budi zahvalan za svaki posjet, jer svaki gost je tvoj onostrani vodič.
...volim ovo mjesto...ko zna zašto
Osho: "you will find meaning in life only if you create it."
...it´s such a fine line..
Ljubav spašava ovaj svijet..
„Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u samom načinu penjanja na vrh.“
http://www.youtube.com/watch?v=mmlhCC2VAXo
..i samo pustiš da proljeće govori..
“It matters not who you love, where you love, why you love, when you love or how you love, it matters only that you love” John Lennon
"Kada posmatramo stvari u svijetu, počinjemo da razumijemo da ne postoji spoljašnji i unutrašnji proces; postoji samo jedinstveni proces, to je cjelokupno, poptuno kretanje, unutrašnje kretanje izražava sebe kao spoljašnje, a spoljašnje ponovo utiče na unutrašnje. Biti sposoban za sagledavanje ovoga mi se čini da je sve što je potrebno, jer ako znamo kako da gledamo, onda čitava stvar postaje vrlo jasna..ˇ J.K.
U sobi joj je potrebno naći svijetlo, ali sjenovito mjesto. Inače, prvi put cvjeta tek nakon 3-5 godina...I mislila sam, neće..Ali jutros me baš obradova! Život je zaista - miracle! :)
`Sadašnjost je prerušen kralj.´ Emerson
Putuješ sobom, godinama. Prelaziš svoje visine, dolove i rijeke. Pohodiš misli, cvijetne i uvele, smiješ se iz srca, zamireš od bola...
A onda se sve prožme u beskrajno tiho, veliko `polje´.
Stojiš na litici. Shvaćaš... to je to. Život.
....
I opet ćeš se zaboraviti. Ići ćeš kroz vrleti i mreže, glasove i vjetar, ali neće biti isto. Neće biti udara i bjesnila. Neće biti rezova i buke...
Biće meko i prozirno, biće drago i lako...
Biće dio tebe, tvoga lica, tvoje pjesme.
`Climb the mountains and get their good tidings.´ J.M.
`Ako pokušam da zgrabim ovo JA u koje se osjećam tako siguran, ako pokušam da ga definiram i sažmem, ono nije ništa više od vode koja mi protiče kroz prste.´ A. Camus
Sjede na nekoj maloj klupici, gledaju u tamnu zimsku noć.
Prvi lik:`Znaš, ja samo želim nešto..nešto istinski lijepo.´
Drugi lik:`Eee, druže. Svi mi to želimo.´
Na kraju filma, nakon niza nesretnih dogadjaja, obojica shvaćaju da su još u trenutku ovog malog dijaloga, imali mnogo toga istinskog, lijepog u životu. Nisu vidjeli.
I opet će zaboraviti.
Ima nešto svečano u toj snježnoj bjelini...
Kao da i zima, kada napokon stigne, slavi svoj život.
`Oprostite mi što volim nebo.´ Jimi Hendrix
..jer izmedju neba i zemlje prostire se svijet u kojem se sve ljudsko odvija ..- neko reče.
`Onome koji ne misli samo na sebe, otkrivaju se svi oblici i stvari; u svom kretanju on je kao voda; u svom mirovanju, on je kao ogledalo, ili kao jeka.´ Lao Tzu
Kad jutrom u komšiluku zamiriše kafa, zaborave se čuda. Dovoljno je Sunce.
`Once I stood in soccer field-turned-graveyard in Sarajevo. Now free Bosnia qualifies for World Cup for first time.
Congratulations!!´ Christiane Amanpour
Jesen...zrelo doba. Tiha radost.
`When you get free from certain fixed concepsts of the way the world is, you find it far more subtle, and far more miraculous, then you thought it was.´
...kada radostan dan posmatra posmatrača.
..ne znam kako da opišem taj sklad koji oko sebe tako često vidim..
.
"Morate razumjeti cjelinu života, ne samo jedan mali dio. Zbog toga morate čitati, zato morate gledati nebo, zato morate pjevati i plesati, i pisati pjesme, i patiti i razumijevati, jer sve je to život..." J.K.
Proživjeti dan u prirodi, nešto je najbolje što čovjek sebi može pokloniti.
Btw. pogledajte ovaj dokumentarac: Max Igan – Trans Formacija
`Pesimisti su s Marsa, a optimisti iz Gornjeg Kotorća
Optimista ste? Nek´ vam je živa glava, ima i gorih zala na ovom svijetu
Biti optimista je udar na dobar ukus. Kad odlučiš da vjeruješ u napredak i hepiend, izlažeš se riziku pogrešne prognoze. Optimista, to je kokuz kojem su slagali da će sve biti uredu. Pesimista, on je, recimo to tako, dingospo koji uvijek nosi drečavi kišobran. Pa ako okrene kiša, on ima zaštitu, a ako ugrije, on je opet upravu, jer ima - suncobran.´
Ozren Kebo (Gracija, predzadnja)
Kažu, nema tog dna iz kojeg se nemoguće izvući.
Kako, kada..ne znam. Ali vjerujem. Duboko vjerujem.
`Najbolja stvar koju čovjek može da nauči u životu jeste da postoje trenuci kada ne treba postavljati pitanja. Ćutiš i pamtiš.´ D. A.
`Nisam se brinuo nizašto. Kad bih našao vremena išao bih do Darive ili Kozje ćuprije i, sjedeći na obali, slušao kako voda teče.´
Zanimljivo je to. Dogodi se, popneš se, ponekad bogme i teškom mukom, na neki impozantni vrh prelijepe planine. Pred tobom...beskraj. U tebi, beskraj. Punina.
Ali kada u proljeće, nakon duge zime, ugledaš prve šafrane, razigrane na suncu, probudi se odjednom, neka potpuno drukčija radost..tako bezazlena, djetinja. I drži te dugo, cijeli dan.
Još jedna u nizu. Radost života.
`U svakom trenutku se sve dogadja.´
Lijepo je to razumjeti...bar na trenutak. :)
`Prijateljstvo se ne bira, ono biva.´ M.S.
...da nebo jeste dostupno, ali samo onima koji su korijene pustili duboko u "zemlju", u sebe same. Tek onda, drvo može da se dodiruje s oblacima, igra s vjetrom, došaptava sa zvijezdama.
Juče, baš neobičan dan. Prvi put u životu, doživjeh put uz stijenu, i svu tu neopisivu ljepotu njene postojanosti...I bio bi možda i ranije neki post, ali i upala mišića nogu i ruku ima svoj život. Srećom, s ovih četrdeset na licu, još uvijek se bolje razumijem.
..da živi čovjek (valjda koji je živ), voli jednostavno...može biti, ne znam, ali nekako osjećam bliskost s tom mišlju.
Još jedan običan dan. Isti, dobro poznati ljudi, neko nenaspavan, neko svjež i odmoran, neko nešto mumlja sebi u bradu. Isti (uvijek dobar) okus jutarnje kafe, isti komad neba. Gledam ih, malo se nasmijem, slegnem ramenima, onako, za sebe. Nekako mi sve to - lijepo! I drago. Džaba.
Drago mi je što polako prolazi zima, baš se radujem proljeću.
Svi imamo svoj Everest, ma šta da je to.
Glavni je krivac za sve što valja, sve što u nama vrijedi.
Tu se nema šta reći, sve govori.
.
.
.
.
.
.
.
.
`Gledao sam Alpe. Ali sada sam im i bio blizu. To su još jedina neiskvarena mjesta, nikakve koristi od njih i ljudi nisu znali kako da ih zloupotrijebe. Ni ja tu nisam mogao da budem loš´...`dole me čekao moj život s ljudima. Ali to je ipak bila neminovnost. Ne mogu imati strah od neminovnosti.´ S.V.
Nije tako loše jedno kasno poslijepodne provesti čekajući da se sva ta auta pomaknu s mjesta. I da prestane zavijanje sirena pod prstima nervoznih vozača, koji zaboga, žure...negdje. Zabavno je posmatrati kišne kapi kako uporno padaju na staklo, pa začudjene šta ih snadje, lagano klize i vijugaju tamo ´vamo. A onda se fino i sretno stope u male vodopade i putuju, sve dok ih brisači na dužnosti, ne rastjeraju, kud koju.
S lijeve strane, prodavnica tepiha i ne znači puno, ali s desne...Igman. Bjelašnica. Lagano se gube u nestvarnim bojama prvog mraka. Divan, omamljujći prizor...Veliko Polje, Bijele Vode..
Pomislim, možda je i cijeli ovaj svijet sada tamo...možda negdje gore čeka jutro.
.
.
`In every walk with nature one receives far more than he seeks.´
.
...na planini je divna!
.
.
.
.
.
.
Suočen sa teškoćom, čovjek ima samo tri mogućnosti:
1. da se bori
2. da ne čini ništa
3. da bježi (A.L.)
.
.
..
.
.
.
`Car je go!´ Ali to već odavno znamo.
Mnogo ljepše bajke osvanuše jutros po nama.
Niti jedna ista priča.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
"Pored sve prljavštine i jadikovanja,
i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet."
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
"Vidim kako se svijet sve više pretvara u pustinju, čujem stalno približavanje grmljavine koja će i nas uništiti, mogu osjetiti patnje miliona, a ipak, ako pogledam u nebo, mislim da će se sve pravedno riješiti, da će ova okrutnost završiti, da će se opet vratiti mir i spokoj. U međuvremenu, moram zadržeti svoje ideale, jer možda će doći vrijeme kad ću ih moći ostvariti!"
Dnevnik Anne Frank
.
Ne znam da li „oni dolaze“..vjerovatno su stalno u prolazu.
Znam da ovaj, pomalo zagušljivi večernji zrak dobro izvlači miris pečenog kestenja.
.
.
Poslije kiše...
(Kiša je ok.)
.
.
.
.
.
.
.
.
Ponekad bijesna zbog obijesti
divlja, mutna, uplašena
ruši nijeme stijene i ponore
A onda se polako smiri
priguši hod satkan od pjene
Udahne miris pospanog vjetra
Oboji zvuke, čeka da krene
Nekad umorna od glasa u sebi
ne mari za korak, vijuga, ne zbori
Pomno sluša pamučna polja
blago nosi, bistri, godi
Dodje joj da puno priča
ili da se bez razloga smije
Ili da šuti kad gleda u nebo
Odsutno diše, mirno bdije
Nekad neće da bude
samo se suho gleda
Svilenim tankim šalom
Lagano se zemlji preda
I u svakom je ona trenu
djelić ravnoteže
U vemenu
.
.
.
`Any intelligent fool can make things bigger, more complex and more violent.
It takes a touch of genius – and a lot of courage – to move in the opposite direction.´
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
..Pink Floyd - Any colour you like lyrics - YouTube
.
.
.
.
.
.
.
Photo: Barbara Visser, Former Futures 2 (Hiroshi Sugimoto - wall paper prints), 2008
.
.
...love is more than that.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Ne zaboravljam dobroćudni osmijeh. I blago klimanje gledajući u nas, polako prelazeći s lica na lice, sitnim očima, uz nekakav odsutni znak odobravanja. Ko zna zbog čega.
A kada Lukomir zabijeli i umukne, i oštar zrak svojim sječivom rastjera i ono malo mještana, ona je tu, u svojoj kući. Sama.
Ne znam da li se tada osmjehuje onako kako pamtim. Vjerujem.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
...`Sometimes, you're so naive´, they tell me.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
...ne znam zašto, možda baš zato.
Onda ga shvatim. (T. Parsons negdje kaže, neznanje je vrlo potcijenjeno)
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
...it´s so simple..
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.`Šta god tkaš, vezuj konce za nebo.´ N.V.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
"Ne valja ako je suviše važno", kažem joj dok idemo do paba. "To sam naučio. Ako ti postane previše važno, onda se sve pokvari". (Tony Parsons)
.